U organizaciji Centra za europske studije 19. travnja 2011. na Fakultetu političkih znanosti održano je predavanje na temu “EU i SAD: komplementarnosti i razlike“ uz gostovanje profesora dr. Alan Drapera sa Sveučilišta St. Lawrence, SAD (ujedno i Distinguished Fulbright Chair na Sveučilištu u Innsbrucku) uz prof.dr.sc. Damira Grubišu i prof.dr.sc. Nenada Zakošeka. Ovo predavanje rezultat je suradnje Centra za europske studije i Fakulteta političkih znanosti s predstavnicima Fulbright programa pri Američkom veleposlanstvu u Hrvatskoj, koji su također nazočili predavanju profesora Drapera.

Studentima četvrte godine politologije i polaznicima poslijediplomskih Europskih studija profesor Draper govorio je o sličnostima i razlikama zapadne Europe i SAD-a, ulozi sindikata u modernoj američkoj političkoj povijesti, nacionalnom bogatstvu i nejednakostima u američkom društvu, primjerima nedemokratičnosti u institucijama SAD-a, te pravilima i praksi izborne političke „igre“ u američkoj politici.

Na početku svog izlaganja profesor Draper je upozorio da uspoređivanje Europske unije, odnosno zapadne Europe i SAD-a nije nimalo lak zadatak. Ono što ove države dijele jesu slobodni, pošteni i tajni izbori, razvijeni kapitalizam, postindustrijske strukture zaposlenja s većinskim tercijalnim radnim sektorom. Amerikanci imaju određene stereotipe prema Europljanima, pri čemu vrijedi i obrnuto, no Amerikanci su upravo onakvima kakvima ih smatraju Europljani, smatra profesor Draper. Posluživši se knjigom "The Narcissism of Minor Differences: How America and Europe are Alike" Petera Baldwina, profesora na Odjelu za povijest Kalifornijskoga sveučilišta (UCLA - University of California, Los Angeles), Draper je istaknuo tezu kako Amerika i Europa dijele mnogo više sličnosti nego što imaju razlika. Služeći se tablično prikazanim statističkim podacima (o izdacima za školovanje, stopama kriminala, učincima zdravstvenoga sustava i sl.) profesor Baldwin pokazuje da razlike između Amerike i Europe nisu ništa veće nego što su između pojedinih europskih država. Švedska, kao primjer "ljevičarske" socijaldemokracije, nije ništa reprezentativnija za Europu nego što bi to mogao biti Vermont ("najljevičarskija" američka država) da se nalazi u Europi. Također, Velika Britanija i Belgija međusobno se razlikuju jednako kao i Minnesota i Mississippi.

Međutim, profesor Draper je istaknuo kako se neke razlike ne mogu prikazati tablično, kao što to čini Baldwin. Riječ je o razlikama u antropološkim studijama (primjerice kada je riječ o američkoj opsjednutosti novcem) i o ideološkim razlikama kao što je izraelsko-arapski sukob, na koga Amerikanci gledaju u sklopu liberalne prizme i prava Izraelaca na sigurnost i obranu.

Ono što drastično razdvaja SAD i EU pojam je nejednakosti u društvu, koja se u Americi zadnjih godina konstantno povećava (dolazi do tzv. hiperkoncentracije bogatstva), dok u Europi stagnira, ili neznatno varira. Naime, ne samo da se 10% najbogatijih građana Amerike po razini bogatstva sve više izdvaja od ostatka stanovništva, već se i unutar same te grupe visina prihoda počinje značajno razlikovati, čime se 1% najbogatijih Amerikanaca sve više odvaja od ostalih. Profesor Draper je ponudio nekoliko argumenata kojima je to potkrijepio.

Prvi je opadanje utjecaja radničke klase u SAD-u, gdje radnici nikad nisu imali ni približno značajan utjecaj kao što su to imali radnici u Europi. Drugi je anti-demokratska pristranost američkih političkih institucija, što je objasnio na primjeru američkoga Senata, gdje je broj senatora nerazmjeran s veličinom država iz koje dolaze (takva "loša raspodjela" ide u korist onih koji žele zaštititi interese „malih“ na račun „velikih“). Treći je izrazito veliki značaj novca i organizacije, koji su potrebni za održivu borbu i pobjedu u političkoj areni. Naime, novac omogućuje da se organizacija „političke igre“ održi sve dok ne pobijedi, dok u zapadnoj Europi to nije slučaj. Karakterstičan je i sve veći utjecaj banaka, investicijskih i osiguravateljskih kuća. Dolazi do povećanja razlike unutar grupe već bogatih, a ne između grupe bogatih i siromašnih, za što Draper povlači analogiju s visokim obrazovanjem. Nije problematična razlika između onih s diplomom i onih bez diplome, već između onih koji diplome imaju, smatra profesor Draper.

Nakon predavanja, većina pitanja odnosila se na aktualnu političku i društvenu situaciju u SAD-u i percepciju EU-a u američkoj politici. Naime, SAD podupire Uniju i vidi ju kao partnera u stvaranju poslijeratne političke arhitekture, no za SAD Europa nije više prioritet, dijelom i zbog neusaglašenog nastupa na međunarodnoj političkoj sceni. Na socijalnoj sceni, ono što dijeli Amerikance i Europljane percepcija je o prisutnoj nejednakosti u društvu gdje je, prema podacima provedenih anketa, tolerancija prema nejednakosti veća u SAD-u, no interpretacija nejednakosti kod prosječnih Amerikanaca ovisi prvenstveno o političkoj situaciji i ideološkome okviru, koji je funkcija političke borbe i samim time nije fiksna.

Na pitanje o načinu na koji Amerikanci gledaju aktualni prijedlog o reformi zdravstvenoga sustava, profesor Draper je odgovorio kako su, u načelu, Amerikanci skeptični što se tiče vlastite vlade, iako u praksi vjeruju da treba pružiti zdravstvenu skrb onima koji je trebaju. Profesor Draper je predavanje o financijskim nejednakostima u društvu i prilikama u političkoj utakmici završio analogijom s američkim bejzbolom, u kojem najbogatije momčadi mogu kupiti najskupljeg igrača, no u konačnici pobjeda se ostvaruje na terenu, na kojem  vrijede ista pravila igre za sve ekipe.